50. godina župe

POLOG: PEDESETA OBLJETNICA ŽUPE                         KIUM, 2013-09-08

Mala Gospa ili Rođenje Blažene Djevice Marije, svetkovina male župe Polog u Širokobriješkom dekanatu (10 km razdaljine), a općinski pripada Mostaru (11 km). Mlada župa, tek joj 50 godina, osnovana 1963. dekretom biskupa Petra Čule (+1985.), a prvi župnik don Vinko Brkić (+2001.) Župa je svečano proslavila zlatni jubilej na svetkovinu svoje zaštitnice Male Gospe, 8. rujna 2013. Najprije devetnicom, molitvama, sakramentima sv. ispovijedi i Euharistije, te predstavljanjem monografije od preko 400 stranica pod naslovom „Župa Polog“, koje je bilo u župnoj crkvi u petak 6. rujna. Župa aktivna i životna. Od početnih 127 kućanstava došlo se do 223 kućanstva godine 2012., ali se narod obiteljski razrijedio: od 864 početna župljanina došlo se do 800 vjernika 2012. (Na području župe ima 9 pravoslavnih i 190 muslimana). Prošli rat spriječio je normalan uspon i razvoj župe.

     U koncelebraciji koju je predvodio biskup Ratko, osim župnika don Jakova Renića, sudjelovali su širokobriješki dekan fra Stipe Biško i mostarski dekan msgr. Luka Pavlović, bivši župnik don Jozo Ančić te više drugih svećenika. Pjevao je uvježbani župni zbor. Puno naroda i u crkvi i pred crkvom. U početku misnoga slavlja župnik je uputio pozdravnu dobrodošlicu svim sudionicima jubileja, a član župnoga vijeća i predstavnik župe iznio je bitne statistike i karakteristike župe u ovih pet desetljeća.

     Biskup je izrazio dvostruku čestitku župniku i župljanima: prvu za Zaštitnicu župe, Malu Gospu, a drugu za Zlatni jubilej župe. Množili se novi jubileji pod moćnom zaštitom Male Gospe!

     Gospin blagdan i Ivanova svetkovina. U propovijedi je govorio o tome kako je Crkva odredila da se Gospino rođenje na ovaj svijet slavi blagdanom, iako je bezgrješna i očuvana svake ljage iskonskoga grijeha od svoga začeća (Začeće se slavi svetkovinom, 8. prosinca); a rođendan Ivana Krstitelja slavi se svetkovinom, višim liturgijskim stupnjem, 24. lipnja, a on je začet s grijehom, ali je očišćen od iskonskoga grijeha u 6. mjesecu života pod srcem majke Elizabete. Gospin se rođendan za nebo, uznesenje dušom i tijelom u nebesku diku, slavi svečanom svetkovinom, Velika Gospa, 15. kolovoza; dok se Ivanovo mučeništvo, Glavosjek, slavi tek spomendanom, 29. kolovoza.

     Nema izbora majke ni djeteta. Kada se mladić kani ženiti, bira djevojku po oku i govoru, po licu i izgledu, po kosi i struku kako njemu odgovara. Kada se djevojka udaje, bira mladića po svome ukusu. Eto jedno drugo bira po slobodi i ljubavi, pa se nerijetko dogodi: kao što su se pred oltarom zaklinjali na Križ: živjeti s tobom i samo s tobom, tako se sada kunu: ne živjeti s tobom i samo ne s tobom! I to unatoč tolikim godinama zajedničkoga života i rođenoj djeci! A nitko od nas ne može sebi birati majke, ni oca. Ona koja te rodila, ona ti je majka. O njoj si bio posve ovisan. O njezinoj odluci da te rodi i odgoji. Ona ti je, po Božjoj providnosti, dala svu svoju ljubav i postojanje. Kako si je našao, tako je i zavolio. I ta je veza ljubavi kao rijetko koja, doživotna i puna poštovanja! Razumije se, u istu roditeljsku ljubav uključen je jednakopravno i otac. Ako dijete ne može birati majke, ne može ni majka birati djeteta. Ne može ona određivati hoće li biti muško ili žensko, zdravo ili bolesno, jedno ili dvoje. Nemamo izbora, nego što nađemo. A kada mi biramo, toliko se puta prevarimo, razočaramo, u očaj padnemo. Zar nije tako?

 Bog može birati sebi majku. On je izabrao majku po svome srcu i stvorio joj srce kakvo nije nikomu na ovome svijetu. Bezgrješno, i od iskonskoga i od svakoga osobnoga grijeha očuvano. Ne oslobođeno, nego očuvano. Nikada nije bilo grijeha na njoj, ni znanoga ni neznanoga.

     Biskup se osvrnuo na suvremeni svjetski mentalitet koji je udario na Božji dar - život, i s pomoću raznih državnih zakonodavstava i sve perverznijim običajima dokidanja prirodnoga zakona ženidbe, a uvođenjem bezakonja nesmiljene borbe za smanjenje čovječanstva protiv svih Božjih, naravno-razumnih darova u ljudima kao Božjim stvorovima. Bog po svom naravnom zakonu daje čovjeku dostojanstvo, a ljudi svojim izopačenim zakonima oduzimaju čovjeku dostojanstvo i pretvaraju ga u protunaravno i proturazumno biće. Neka nam Gospa, Roditeljica Života, Puta i Istine, pomogne da se u životu držimo Božjega života, Kristova puta i vječne istine.

     Župnik je u dvorišnoj hladovini, koju je pojačao suncobranima, počastio svećenike i redovnice. Iz župe se ovoga ljeta javio jedan kandidat u bogosloviju. Domagoje, bilo sretno i blagoslovljeno!

Pedeset godina župe Polog (1963. - 2013.)

Proslava Male Gospe (8. rujna 2013.)

  

     Prenosimo kratak Biskupov proslov iz monografije „Župa Polog“, 

        Mostar-Polog, u izdanju Crkve na kamenu, 2013., str. 7-8.

PREDGOVOR

     Prije deset godina, 2003., Župni ured Polog s Odborom za izgradnju spomenika „žrtvama ratova“ iz Pologa kod Mostara izdao je monografiju upravo s takvim naslovom: Žrtvama ratova iz Pologa. Bila je to kratka monografija s određenim komemorativnim ciljem, a pokušalo se tom prigodom predstaviti i mjesto i župu Polog u povijesnom i sadašnjem izgledu. Uspjela i ukusna monografija, doduše samo s oko 125 stranica, objavljena u Biblioteci Crkve na kamenu – knjiga br. 74.

     Pred našim je očima sada nova monografija puno većega sadržaja i opsega - s preko 400 stranica - pod naslovom Župa Polog, kojoj je velika zaštitnica Mala Gospa. Dragana Zovko, koja je svojedobno završila Teološki institut u Mostaru, a sada tajnički i grafički radi u uredništvu biskupijskoga mjesečnika Crkve na kamenu, okupila je skupinu autora – jednu sestru, pet svećenika i deset laika - te pripremila zbornik u povodu 50. obljetnice osnivanja katoličke župe Polog: 1963.-2013. Sve po uzoru na druge monografije, ponajčešće župne, u Hercegovini, kojih ima, Bogu hvala, do četrdesetak, barem ovdje na Ordinarijatu. Iako je u naslovu pojam „župe“ koji nosi sa sobom vjersko-upravni sadržaj, malo je više od polovice one tematike koja bi se mogla nazvati religioznom, a drugo je sve više povijesnoga, zemljopisnoga, školskoga, športskoga i kulturnoga karaktera.    

     Dok sam listao monografiju oko mi se, naravno, najviše zaustavilo na dvjema temama, na pregledu sakramentalnoga i duhovnoga života što župu čini osobito životnom i životvornom.

     Sadašnji župnik don Jakov Renić svoj članak o Statističkom pregledu prema župnim maticama sažima u podatke da je u proteklih 50 godina u Maticu krštenikaubilježeno 609 novokrštenika, u Maticu umrlih 423 pokojnika, u Maticu vjenčanih267 vjenčanja i u Maticu krizmanih 726 potvrđenika. Ti matični upisi pokazuju da je do 1993. godine župa imala gotovo dvostruko više krštenih nego umrlih i da je to vrijeme obećavalo znatnije demografske pomake župe. Međutim, to se nije dogodilo iz mnogih razloga koje znamo a ovdje ih ne navodimo. Štoviše, od početka 2003. do početka 2013. u župi je kršteno 77 novorođenčadi, a umrlo 109 župljana. Ipak župnik se uzda u Boga i ima povjerenja u kršćansku svijest i odgovornost vjernika te zaključuje. „U Godini vjere, s novom vjerom i pouzdanjem treba očekivati i bolju budućnost župe Polog i njezinih vjernika.“ Dao Bog!

     Druga je tema duhovna zvanja. Župa je Polog – čitamo u prilogu časne s. Alojzije i velečasnoga don Rade – darovala trinaest svećeničkih zvanja, biskupijskih i redovničkih. Do osnivanja župe sedam, a nakon 1963. još šest. I sedam redovnica raznih Družbi i prije i nakon osnivanja župe. Posljednje mladomisničko slavlje bilo je davne 1975., a posljednje redovničko zavjetovanje 2007. godine. A danas je župa Polog dospjela u oštru oskudicu da već više vremena nema nijednoga kandidata za svećeništvo, ni kandidata i kandidatice za redovništvo. Autori zazivno zaključuju: „Neka proslava 50. godišnjice župe Polog bude poticaj novim duhovnim zvanjima u ovoj župi“. Dao Bog!

     Zahvalni smo Bogu na ovih trinaest svećenika i sedam redovnica iz pološke župe. Bog je onaj koji potiče i zove od majčina krila, a mi smo oni koji Boga ponizno i zaufano molimo da to veledušno učini da naša velika žetva ne ostane nepožnjevena. A odluka je i u slobodi mladih vjernika, muških i ženskih, koji će se svjesno i odvažno opredijeliti za taj uski i strmi evanđeoski put služenja Bogu i Crkvi, put koji donosi Božju životnu sreću i njima i drugima. Župa bez duhovnih zvanja nalik je odrini bez grozda, voćnjaku bez voća, njivi bez pšenice.

     Zahvalni smo i svim župnicima, preminulima i živima, koji su dušobrižnički podnosili teret i žegu dana u životu i razvoju župe. Kao i biskupu Petru Čuli koji je znao pročitati znak vremena da se uspostavi župa u Pologu. 

     Radujemo se da se našlo toliko pisaca koji su stručno i referencijalno dali svoje proučene priloge snimivši, u riječi i slici/mapi/grafici, ne samo daleku prošlost, napose devetnaesto stoljeće, a posebno ovo posljednje jubilarno polustoljeće, navodeći brojna imena i njihove slike, razne ustanove i spomenike, gradnje i objekte, civilne i crkvene, na dobro Pologa, njegove župe i svih njegovih stanovnika.

Mostar, o svetkovini Presvetoga Srca Isusova 2013.

........................................................................................................................

Sv. Misa za pok. don Vinka Brkića u Studencima

U ponedjeljak (10. lipnja 2013.) održana je sveta Misa za pok. don Vinka Brkića, koji je rođen u Stubici a pokopan je u svećeničkoj grobnici u Studencima. Umro je 10. lipnja 2001. godine. U povodu 50. godišnjice župe Polog, gdje on 17 godina bio prvi župnik, te je sagradio župnu kuću i crkvu. Vjernici iz Pologa posjetili su njegovu rodnu župu, došli na grob, i prikazali sv. Misu za njegovu dušu. Bilo je nazočno oko osamdesetak župljana iz Pologa a također i domaćih vjernika iz župe Studenaca. Sv. Misu je predvodio župnik don Jakov Renić uz sudjelovanje svećenika don Rade i don Ivan Zovke koji su rođeni u Pologu. Na sv. Misi je svirao i pjevao mjesni župnik don Ivo Šutalo uz sudjelovanje nazočnih vjernika, koji je na početku sv. Mise pozdravio Položane i o župi Presv. Srca Isusova progovorio nekoliko misli. Iza sv. Mise posjetili smo svećeničku grobnicu u kojoj je don Vinko sahranjen. Položili smo cvijeće i upalili svijeću za pok. don Vinka i pomolili se za sve svećenike i poginule branitelje. I na kraju, župnik don Ivo je zahvalio svima i pozvao nas na osvježenje u župnu dvoranu. Svi smo osjećali radost u srcu što smo na ovaj način iskazali poštovanje i zahvalnost pok. don Vinku za cijeli njegov život i djelovanje u župi Polog.

.............................................................................................................................................

  Sveta Misa       
 (2. 6. 2013.) 
  u Gornjem Pologu

  Neki su uzašli i na 
   Jurin "Vidikovac"

Prva Pričest 2013. 
Ivo Novak, Mario Markić, Vlade Zovko, Mate Zovko, Marko Glavan, Dominik Sabljić, Kristina i Martina Jašin, Marija Naletilić, Ana Zovko i Karla Zovko-Ivkić
....................................................................................................................

POTPUNI OPROST U GODINI VJERE

Apostolska pokorničarna iz Rima, za vrijeme cijele Godine Vjere u suglasnosti Pape Benedikta XVI utvrdila je odredbe za dobivanje Potpunog oprosta. Osim toga ovlašćuje mjesnog biskupa da u vlastitoj biskupiji odredi sveta mjesta i pojedine blagdane, kao mjesta i dane Potpunog oprosta, kako bi vjernici bili potaknuti i na poznavanje Nauka Katoličke Crkve, te da iz njega postignu obilne duhovne plodove za svakodnevni rast u vjeri. Potpuni oprost od vremenitih kazni za grijehe, podijeljen po Božjem milosrđu, može se namijeniti za sebe (nikada za drugu živu osobu), ili za duše pokojnih vjernika, uz uobičajene uvjete: potpuna kajanja, ispovijedi, pričesti, molitve Vjerovanja ili Očenaša - Molitve na nakanu sv. Oca pape.

Katekizam Katoličke Crkve kaže: Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju. To konačno čišćenje izabranih Crkva naziva Čistilištem. Crkva je, od prvih vremena, častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga. Crkva također preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika.

Svaki grijeh ili prijestup nosi sa sobom krivnju i kaznu. Krivnja je u unutarnjoj svijesti ili osjećaj u savjesti, a kazna ili pokora jest posljedica grijeha nazvana „vremenita kazna”, vanjsko trpljenje, čin zadovoljštine za počinjeno zlo. Npr: Čovjek ubije sina susjedne obitelji. Za taj zločin ili grijeh slijedi zatvor ili pokora od 20 godina. Čovjeku koji grijeh u ispovijedi priznaje i za koji se kaje, podjeljuje se odrješenje, a pokoru - kaznu treba ispaštati u zatvoru, makar mu i susjedna obitelj sve oprostila. Iako nam je u našem kajanju Bog izbrisao krivnju, ipak ostaje vremenita kazna na ovome svijetu ili u čistilištu. Potpuni oprost, primijenjen na pokojnike, jest otpuštanje zaslužene kazne u čistilištu (do onoga trenutka kada je Oprost dobiven) snagom Isusova Otkupljenja i zadovoljštine Svetih.

Mjesni biskup mons. Ratko Perić na području mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske biskupije odredio je uvjete, sveta mjesta, blagdane i dane Potpunog oprosta:

Prvo, tko tri puta sudjeluje na propovijedima tijekom trajanja Pučkih misija ili u predavanjima o Drugom vatikanskom koncilu ili o člancima Katekizma u crkvi ili na drugom prikladnu mjestu.

Drugo, tko pohodi katedrale u Mostaru ili Trebinju, zatim označujemo također župne crkve u Duvnu - Sv. Nikole Tavelića; na Širokom Brijegu - Velike Gospe; na Humcu - Sv. Ante; u Studencima - Srca Isusova; Sv. Petra i Pavla u Mostaru, te u Hrasnu - Bezgrješnog Začeća, Svetište Kraljice mira i Svih Svetih u Aladinićima.

Treće, za svetkovine u svim crkvama: za Presveto Trojstvo; Božić, Uskrs, Tijelovo, Krista Kralja; za svetkovinu Duha Svetoga; Veliku Gospu; Svete Apostole: Petra i Pavla, Jakova Starijega, Mateja evanđelista, Ivana evanđelista, Tomu, koji su zaštitnici nekih naših župa.

Četvrto, koji posjete crkvu krštenja i izmole propisane molitve.

Peto, svi vjernici opravdano spriječeni mogu udovoljiti u bilo kojoj navedenoj prigodi, a priključe se molitvom drugim vjernicima, sudionicima slavlja, slušajući preko radia ili televizije Sv. Oca ili biskupa, prilikom spomenutih vjerskih događaja, prikazujući svoja trpljenja.