Stranice

Iz prošlosti župe

  Poginuli i nestali u ratovima

  Poginuli Položani u Prvom 
  svjetskom ratu
  1. Bošnjak, Pero, rođen 1890.
  2. Ivanković, Mate, rođen 1871.
  3. Ivanković, Stanko, rođen 1899.
  4. Kožul, Pero, rođen 1873.
  5. Marić (Kovač), Ivan, rođen 1885.
  6. Marić (Kovač), Mate, rođen 1881.
  7. Markić, Bože, rođen 1888.
  8. Markić, Ivan, rođen 1899.
  9. Markić, Marijan, rođen 1882.
10. Markić, Mijo, rođen 1894.
11. Novak, Marko, rođen 1890.
12. Vrljić, Jozo, rođen 1885.
13. Zovko (Brkić), Andrija, rođen 1888.
14. Zovko (Brkić), Stjepan, rođen 1895.
15. Zovko (Galić), Blaž, rođen 1889.
16. Zovko (Čočić), Frano, rođen 1893.
17. Zovko, Ivan, rođen 1897.
18. Zovko (Kvesić), Jakov, rođen 1886.
19. Zovko (Kvesić), Marko, rođen 1890.
20. Zovko (Begović), Martin, rođen 1898.
21. Zovko (Jurinović), Mate, rođen 1897.
22. Zovko (Pezić), Petar, rođen 1898.
23. Zovko (Ivkić), Toma, rođen 1885.

  Poginuli s Galca u Prvom 
  svjetskom ratu
  1. Kljajo, Stanko, rođen 1894.
  2. Mustapić, Marko, rođen 1889.
  3. Zovko, Franc, rođen 1896.
  4. Zovko, Stjepan, rođen 1888.
  5. Zovko, Marijan, rođen 1892.

  Na europskim je ratištima poginulo 28 vojnika iz Pologa,
  11 ih je ranjeno, a 15 se nakon zarobljeništva vratilo kući.

  Poginuli Položani u Drugom 
  svjetskom ratu
1. Andačić, Ivan (1913.-?)
2. Bevanda, Mirko (1924.-1943.)
3. Bevanda, Petar (1912.-?)
4. Bošnjak, Petar (1920.-1945.)
5. Ćavar, Blaško (1921.-1945.)
6. Ćavar, Križan (1905.-1945.)
7. Ćavar, Mirko (1920.-?)
8. Ivanković, Ante (1924.-1945.)
9. Ivanković, Ilija (1913.-1945.)
10. Ivanković, Marko (1890.-1945.)
11. Kožul, Slavko (1922.-1945.)
12. Kraljević, Ivan (1921.-1943.)
13. Lasić, Mate (1912.-1946.)
14. Marić (Kovač), Ivan (1910.-1941.)
15. Marić (Kovač), Marko (1912.-1945.)
16. Marić (Kovač), Mate (1915.-1945.)
17. Markić (Vidanović), Andrija (1913.-1945.)
18. Markić (Vidanović), Ivan (1910.-1947.)
19. Markić (Vidanović), Mara (1899.-1947.)
20. Markić, Bože (1922.-1945.)
21. Markić (Pekice), Ivan (1923.-?)
22. Markić, Jure (1916.-1941.)
23. Markić, Stipan (1920.-1945.)
24. Markić, Slavko (1912.-1945.)
25. Markić, Šimun (1920.-1945.)
26. Naletilić, Blaško (1922.-1943.)
27. Naletilić (Ilije), Karlo (1924.-1945.)
28. Naletilić (Ilije), Mirko (1925.-1945.)
29. Naletilić (Frane), Karlo (1925.-1945.)
30. Naletilić, Luka (1921.-1942.)
31. Naletilić (Blaža), Mirko (1922.-1945.)
32. Naletilić, Veselko (1923.-1945.)
33. Novak, Ilija (1923.-1945.)
34. Novak (Bože), Ivan (1923.-1943.)
35. Novak (Jure), Ivan (1924.-1945.)
36. Novak, Mate (1925.-1945.)
37. Ramljak (Tunić), Ante (1910.-1945.)
38. Ramljak (Tunić), Bože (1919.-1944.)
39. Ramljak (Gorić), Frano (1906.-1943.)
40. Ramljak (Domić), Ivan (1916.-1945.)
41. Ramljak (Tunić), Ivan (1926.-1945.)
42. Ramljak (Gorić), Jozo (1903.-1945.)
43. Ramljak (Gorić), Jure (1922.-1943.)
44. Vrljić (Kraljušić), Ante (1925.-?)
45. Vrljić (Kraljušić), Drago (1927.-1945.)
46. Vrljić (Šimić), Pero (1918.-1945.)
47. Vrljić (Šimić), Stjepan (1913.-1942.)
48. Zovko (Antić), Andrija (1925.-1945.)
49. Zovko (Antić), Frano (1923.-?)
50. Zovko (Antić), Ivan (1913.-1945.)
51. Zovko (Pezić), Andrija (1926.-1944.)
52. Zovko (Jurinović), Ante (1912.-1944.)
53. Zovko (Begović), Blago (1922.-1945.)
54. Zovko (Begović), Ivan (1914.-1945.)
55. Zovko (Pezić), Blago (1912.-1943.)
56. Zovko (Galić), Blaž (1919.-1945.)
57. Zovko (Jurinović), Blaž (1886.-1945.)
58. Zovko (Čočić), Frano (1922.-1945.)
59. Zovko (Pezić), Ilija (1912.-1945.)
60. Zovko (Antić), Ivan (1912.-?)
61. Zovko (Begović), Ivan (1921.-1945.)
62. Zovko (Jurinović), Marijan  (1911.-1945.)
63. Zovko (Jurinović), Mirko (1916.-1945.)
64. Zovko (Begović), Mirko (1920.-1945.)
65. Zovko (Pezić), Mirko (Mile) (1924.-1944.)
66. Zovko (Begović), Slavko (1923.-1945.)
67. Zovko (Pezić), Stojan (1919.-1942.)
68. Zovko (Ivkić), Toma (1920.-1945.)
69. Zovko (Pezić), Vinko (1928.-1945.)

Poginuli u Drugom 
svjetskom ratu s Galca
1. Cvitković, Ilija (1924.-?)
2. Cvitković, Slavko (1914.-1945.)
3. Cvitković, Šćepo (1920.-?)
4. Cvitković, Jozo (1927.-1948.)
5. Cvitković, Marijan (1921.-1945.)
6. Cvitković, Luka (1922.-?)
7. Cvitković, Mijo (1919.-?)
8. Cvitković, Stojan (1925.-?)
9. Kljajo, Ivo (Ivica) (1915.-?)
10. Knezović, Marijan (1922.-?)
11. Šarac, Mirko (1909.-1943.)
12. Šarac, Živko (1905.-?)
13. Zovko (Mate), Bože (1920.-1943.)
14. Zovko (Pere), Bože (1914.-1945.)
15. Zovko, Frano (1913.-1944.)
16. Zovko, Ivan (Ikas) (1928.-?)
17. Zovko, Jozo (1924.-?)
18. Zovko, Mirko (1928.-1945.)
19. Zovko, Stanko (1921.-?)
20. Zovko, Stjepan (Šćepo) (1917.-?)
21. Zovko, Stanko (1928.-1945.)

Križni put su prošli
i ostali živi

1. Bošnjak, Marko
2. Ćavar, Ivan
3. Ivanković, Karlo
4. Kožul, Jozo
5. Kožul, Nikola
6. Markić (Joze), Ivan
7. Markić (Pere), Nikola
8. Markić, Mirko
9. Marić (Gašić), Ivan
10. Marić (Gašić), Petar
11. Milinković, Ivan
12. Naletilić (Blaža), Stanko
13. Novak, Anđelko
14. Novak, Blago
15. Novak, Marko
16. Novak, Vladislav
17. Lasić, Mirko
18. Lasić, Vinko
19. Vrljić (Šimić), Mirko
20. Zovko (Perišić), Ante
21. Zovko (Perišić), Frano
22. Zovko (Galić), Jozo
23. Zovko (Begović), Mile
24. Zovko (Tavić), Marko
25. Zovko (Begović), Luka
26. Zovko (Jurinović), Stanko
27. Zovko (Begović), Vinko
28. Zovko, Šimun s Galca

Poginuli Položani u 
Domovinskom ratu
1. Bošnjak, Josip (1966.-1992.)
2. Bošnjak, Željko (1965.-1993.)
3. Ivanković, Dragan (1970.-1993.)
4. Markić, Mate (1967.-1993.)
5. Markić, Milenko (1966.-1995.)
6. Vrljić, Pero (1966.-1993.)
7. Zovko, Ivan (1973.-1993.)

U Domovinskome ratu iz Pologa poginulo je 7 vojnika,
a 2 civila su od zadobivenih rana preminula.
Jedan vojnik poginuo je u prometnom sudaru.
U ratu je ranjeno 11 vojnika.



Statistički pregled župe Polog prema župnim maticama (1963.-2012.) don Jakov Renić

Uvod
Župa Rođenja Blažene Djevice Marije Polog po crkvenom ustroju pripada Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Širokobriješkom dekanatu, a po katastru Hercegovačko-neretvanskoj županiji i općini Mostar. Današnja župa Polog do 1963. godine bila je u sastavu župe Mostarski Gradac, čija je župna crkva bila udaljena 12 km od sela. Zbog velike udaljenosti od župnoga središta mještani Pologa su u više navrata tražili od mostarskog biskupa dr. Petra Čule osnivanje samostalne župe. Biskup je uvažio njihove želje te je 5. rujna 1963. godine osnovao samostalnu kapelaniju Polog sa svim župnim ovlastima. Dana 3. travnja 1965. biskup je kapelaniju Polog proglasio samostanom župom i odredio joj Malu Gospu za zaštitnika.
Župa Polog prostire se na 40 četvornih kilometara, u pravcu jugo-sjevera, od strane Mostarskog blata do na vrh brda Bile, a u pravcu istok-zapad, od brda Mikuljače do potoka Grkuša i ruševina starog grada Zvonigrada. Polog se danas sastoji od dva veća zaseoka Voštana i Vlasnića te Ovojaca koji se nalaze sa sjeverne strane Mostarskog blata uz prometnicu Mostar – Široki Brijeg. U Vlasniće, povijesno gledano, spadaju zaseoci: Međine, Troskoti, Žovnica i Galac. U Gornjem Pologu danas živi samo nekoliko obitelji muslimanske vjeroispovijesti, a katolici - Hrvati su preselili u Polog, bliže magistralnom putu i uza sami put. 
U ovom članku nastojimo prikazati demografsku sliku župe Polog kroz pedeset godina tj. od 1963. do 2012. godine. Prikupljeni statistički podatci preuzeti su iz matičnih knjiga župe Polog: matice krštenih, umrlih, vjenčanih i krizmanih. Također su prikazana prezimena u župi, te postotak osoba svakoga prezimena u odnosu na broj kuća i osoba u selu.

1.      Statistički pregled župe Polog od 1963. do 2013.


Godina
Broj domaćinstava
Broj osoba
1963.
127
864
1973.
?
?
1983.
130
873
1993.
198
878
2003.
213
858
2013.
223
800

U vrijeme osnutka župe Polog 1963. godine župa ima 127 domaćinstava i 864 vjernika. Podatci kroz sljedeća desetljeća, osim 1973. za koju nemamo podataka, preuzeti su iz godišnjih izviješća o vjerskom stanju župe koje je župnik slao Ordinarijatu u Mostaru ili iz Kronike župe. Prikazani podatci pokazuju da se kroz pedeset godina broj domaćinstava u župi udvostručio, ali je ukupni broj vjernika manji za 60-ak osoba. Vrijedno je zapaziti da je 1963. godine bilo svega 127 domaćinstava sa 864 župljana-vjernika, što znači da u župi postoje i neka domaćinstva ili obitelji patrijarhalnoga tipa u kojima živi više generacija, odnosno roditelji s više oženjene djece i njihovim potomcima te bliskom rodbinom u zajedničkom domaćinstvu. Svako je domaćinstvo prosječno imalo gotovo 7 članova (6,8). Ako se ima u vidu da već tada dolazi do postupnog odvajanja oženjene djece od roditelja i stvaranja samostalnih obitelji, da je jedan broj obitelji s manjim brojem članova ili bez potomaka, može se zaključiti da u župi Polog tada još uvijek postoji više domaćinstava ili obitelji koje su brojile oko 10, pa sve do 15 članova. Tako primjerice 1963. domaćinstvo Andačića broji 15 članova, a 5 domaćinstava Ivankovića 54 člana. Treba tomu pridodati i činjenicu da se u to vrijeme rađalo više djece nego danas, pa su i obitelji bile brojnije djecom. Demografska se slika nije znatnije mijenjala do 1983., jer je tada svega 3 obitelji i 9 osoba više nego 1963. 
Broj domaćinstava se značajnije mijenja u razdoblju od 1983. do 1993., odnosno župnik 1993. registrira 198 obitelji i 878 vjernika. To znači da domaćinstva ili obitelji prosječno broje nešto malo više od četiri osobe (4,4), što bi se moglo svesti na prosječnu obiteljsku jednadžbu: otac i majka s dvoje djece. Prodorom različitih ideja potrošačkoga i hedonističkoga društva sa Zapada, koje se okrenulo protiv života i rađanja djece, pogubno je utjecao na sve hrvatske krajeve, pa tako i Polog, stvarajući poguban mentalitet tzv. „zwei-kinder-sistem“ (rađanje najviše dvoje djece). Dvadeset godina kasnije, tj. 2013. godine župa ima gotovo dvostruko veći broj obitelji u odnosu na 1963. godinu, i broji ukupno 800 članova, što znači da je prosjek pao ispod 4 člana po obitelji (3,6), i da je u župi 64 osobe manje u odnosu na vrijeme osnutka. Uz posljednje statističke podatke ubrojeno je 28 domaćinstava iz Arina (Novo naselje) i Podulice koja svoje vjerske dužnosti i obveze izvršavaju u župi Polog, premda još nisu formalno utvrđene točne granice tog dijela župe.
Navedeni pokazatelji stanja duša kroz 50 godina, odnosno broja domaćinstava i vjernika u župi, još ne daju potrebnu demografsku, populacijsku i migracijsku sliku župe, jer se kroz to vrijeme jedan broj mladih obitelji odselio ponajprije u Mostar, neke su nove obitelji doselile u Polog, osobito u vrijeme Domovinskog rata, a neke su obitelji pred utrnućem. Pogotovo što treba imati u vidu i činjenicu da je jedno vrijeme, odnosno od 1963. do 1993. u župi rođeno 429 i umrlo 208 osoba, što predstavlja porast za 218 osoba. Unatoč tomu, župa nije doživjela populacijsku ekspanziju, u čemu presudnu ulogu imaju dva čimbenika: događa se rađanje sve manjeg broja djece, i jedan broj mladih obitelji napušta rodno ognjište i odlazi iz Pologa. Odlasci iz župe mladih ljudi i obitelji, bilo kao radnika na privremeni rad u inozemstvo bilo kao trajno napuštanje župe i odlazak u druge krajeve, zemlje i kontinente, događaju se na poseban način šezdesetih godina prošloga stoljeća. Tada se otvaraju državne granice komunističke Jugoslavije, nakon čega jedan broj župljana odlazi na rad u razne europske zemlje, osobito Njemačku i Austriju. Neki su pošli i do daleke Južne i Sjeverne Amerike te Australije, kamo se iz Pologa odlazilo već početkom 20. stoljeća. Statike, donesene u ovoj monografiji u posebnom članku o iseljenim župljanima, bilježe oko 150 imena iseljenih Položana, od kojih se mnogi, osobito njihova djeca, vjerojatno nikada neće vratiti u Domovinu i rodni kraj.
Korisne pokazatelje i spoznaje o demografskoj i populacijskoj slici župe mogu nam također dati i statistički podatci o broju živorođene i krštene djece s jedne strane i broj umrlih s druge strane. Zanimljivi su podatci i o broju vjenčanih i krizmanih u župi.

2. Pogled statističkih podataka prema župnim matica krštenih, umrlih, vjenčanih i krizmanih od 1963.-2012. godine[1]

Godina
Kršteni
Umrli
Vjenčani
Krizmani
1963.
7
0
4
0
1964.
36
7
5
55
1965.
29
6
5
0
1966.
24
7
7
0
1967.
23
4
6
73
1968.
17
2
6
0
1969.
21
8
4
0
1970.
18
11
3
0
1971.
10
3
10
68
1972.
8
4
7
0
1973.
11
11
12
0
1974.
15
8
5
60
1975.
11
5
8
0
1976.
9
8
8
0
1977.
9
12
8
52
1978.
6
12
10
0
1979.
5
5
8
0
1980.
13
5
9
44
1981.
9
5
10
0
1982.
15
7
4
0
1983.
8
6
5
23
1984.
7
9
11
0
1985.
17
9
7
0
1986.
15
11
5
21
1987.
13
8
3
0
1988.
11
10
4
2
1989.
13
6
7
44
1990.
14
4
5
2
1991.
14
7
2
0
1992.
21
8
3
28
1993.
15
14
6
0
1994.
9
6
7
0
1995.
12
10
2
41
1996.
12
11
3
0
1997.
7
11
2
0
1998.
14
14
1
21
1999.
5
8
2
0
2000.
13
10
2
0
2001.
4
12
3
35
2002.
12
10
4
15
2003.
10
10
2
0
2004.
8
7
3
21
2005.
6
12
7
0
2006.
8
12
6
33
2007.
6
13
6
0
2008.
13
13
5
26
2009.
9
7
5
0
2010.
11
16
2
37
2011.
2
11
2
0
2012.
4
8
6
25
Ukupno:
609
423
267
726

Statistički podatci kroz prikazanih pedeset godina pokazuju, premda je župa statistički rasla brojem svojih vjernika, da se od samog njezina osnutka događa opadanje broja živorođene odnosno krštene djece. Brojčani pokazatelji podijeljenih sakramenata krštenja i vjenčanja dobivali su tijekom vremena silaznu putanju, dok se broj umrlih postupno povećavao. Posebno zabrinjava činjenica sve manjeg broja sklapanja novih brakova. Tako, primjerice, 2012. godine u župi je sklopljeno svega 5 novih brakova, dok je 1984. godine vjenčano 12 bračnih parova, i od tada je broj sklopljenih brakova u stalnom padu. Osim što je sve manje sklopljenih brakova, zabrinjava i broj krštenika i krizmanika. Kako se može vidjeti iz priložene tablice, 1964. godine u Maticu krštenih upisan je najveći broj krštenika u župi, njih 36, dok je 2011. ubilježen najmanji broj, svega 2 krštenika. Sve do polovice sedamdesetih godina broj krštenika nije se vidno smanjivao, tj. kretao se od 11 do 36, kao i u razdoblju od 1985. do 2002. godine kada se broj krštenika kreće u rasponu od 10 do 21. Međutim, nakon 2002. godine broj krštenika iz godine u godinu pada tako da je 2012. godine u župi kršteno svega 4 djece.
Međutim, Matica umrlih bilježi sasvim suprotno stanje. Iz priložene tablice jasno se vidi kako se u posljednjih dvadeset godina broj umrlih stalno povećavao, tj. kretao se od 8 do 16 umrlih župljana godišnje. Od osnutka župe do 1992. godine broj pokojnika uglavnom se kretao od 2 do 11. Ako usporedimo Maticu krštenih i Maticu umrlih kroz 50 godina, onda vidimo da, unatoč velikoga broja umrlih, ipak ima više krštenih odnosno 602 krštenih a 420 umrlih. Župa je kroz to razdoblje imala vrijedan prirodni priraštaj stanovništva zbog većeg broja novorođenih, pa je, unatoč migracije jednoga broja župljana iz sela u obližnje gradove, od osnutka do danas zadržala približno isti broj vjernika. 
Matica vjenčanih bilježi 266 vjenčanja dok je u Matici krizmanih ubilježeno 726 potvrđenika kroz 50 godina. 
Statistički podatci po Maticama za pojedine godine prikazani su u tablici.

2. Pogled u župne matice po desetljećima od 1963.-2012.

Godina
Kršteni
Umrli
Vjenčani
Krizmani
1963. – 1973.
193
52
69
196
1973. – 1983.
103
78
74
156
1983. – 1993.
133
78
53
120
1993. – 2003.
103
106
29
112
2003. – 2012.
77
106
41
142
Ukupno:
609
420
266
726

Premda je konstatirano da župa Polog od 1963. bilježi veći broj krštenih nego umrlih osoba, danas nisu optimistične prognoze o daljnjem razvoju i napretku župe. Naime, treba imati u vidu činjenicu da je prvih trideset godina (1963.-1993.) rođeno 429 i umrlo 208 osoba, odnosno da je u tom razdoblju broj novorođenih u odnosu na umrle porastao za 218 osoba. Posve je drukčija slika u zadnja dva desetljeća (1993.-2012.): rođeno je svega 180 i umrlo 212 osoba, odnosno mortalitet je veći od nataliteta budući da je u tom razdoblju bilo za 32 osobe više umrlih nego rođenih župljana. Sve do 1993. svake je godine uglavnom bio veći broj rođenih nego umrlih, ali se od tada slika mijenja tako da sve više opada broj rođenja i gotovo je svake godine veći broj umrlih nego rođenih, uz nekoliko godišta kada je njihov broj bio izjednačen. Posebice je znakovito da je u prvom desetljeću župe, odnosno između 1963. i 1973., rođeno 193 djece, te da se kroz sljedeće desetljeće broj krštene djece gotovo prepolovio jer je rođeno između 1993. i 2003. kršteno samo 103., a umrlo 106 osoba. Od 2003. do 2012. čak je trostruko manje ili svega 77 krštenika u odnosu na 106 umrlih. 
S obzirom na broj vjenčanja, u prvih deset godina od osnutka župa bilo je 69 vjenčanja, što je više od dvostruko u odnosu na vrijeme Domovinskoga rata kada je bilo samo 29 vjenčanja ili za jednu trećinu više u razdoblju od 2003. do 2012. kad je sklopljeno 41 kršćanski brak. Također se smanjio broj krizmanika u zadnjem desetljeću za 54 učenika: u prvom desetljeću krizmano je 196 vjeroučenika, a sada u zadnjem desetljeću 142, što je značajno utjecalo i na smanjenje razrednih odjela školske djece u osnovnoj školi u Pologu.

3. Statistika katoličkih domaćinstava i osoba po prezimenima            

Godina
Hrvati-katolici u župi 1963. godine[2]
Hrvati-katolici u župi 2012. godine[3]
Prezime
Domaćinstvo
Broj osoba
Domaćinstvo
Broj osoba
Andačić
1
15
3
12
Bevanda
4
17
2
5
Bošnjak
7
44
9
16
Brekalo
0
0
2
5
Buntić
0
0
1
1
Crnjac
0
0
1
6
Ćavar
9
54
18
53
Ćubela
0
0
4
16
Glavan
0
0
1
6
Grčić-Filipović
0
0
1
3
Ivanković
5
51
13
44
Jašin
0
0
1
6
Jurić
0
0
1
7
Kožul
4
29
2
6
Kraljević
1
13
3
13
Krešić*
0
0
1
1
Kvesić
0
0
1
3
Lasić
3
17
3
14
Marić
4
26
7
21
Markić
8
54
14
64
Milićević
0
0
1
4
Milinković
1
3
0
0
Musa
0
0
1
3
Naletilić
7
54
16
62
Novak
11
68
19
51
Ramljak
13
100
23
80
Talić
0
0
1
5
Sosa
0
0
1
4
Vranić
0
0
1
3   
Zalar
0
0
1
Zelenika
0
0
1
2
Vrljić
5
51
11
34
Zovko
44
268
57
256
Zovko-Ivkić
0
0
1
7
34 prezimena
127                         
864
222
813

Iz statistički podataka o domaćinstvima i prezimenima ili rodovima u župi Polog može se iščitati nekoliko činjenica. Ponajprije da je 1963. u župi prisutno 16 prezimena odnosno rodova u 127 domaćinstava: Andačić, Brevanda, Bošnjak, Ćavar, Ivanković, Kožul, Kraljević, Lasić, Marić, Markić, Milinković, Naletilić, Novak, Ramljak, Vrljić i Zovko. Prema predaji, najstariji rod u Pologu su Novaci koji te godine imaju 11 domaćinstava i 68 osoba. Najbrojniji od rodova, koji su također starosjedioci, jest rod Zovka kojih je najbrojniji i na prvom popisu 1963., kada ima 44 domaćinstva s 268 osoba, i na zadnjem popisu 2012. godine, kada ima 57 obitelji s ukupno 256 osoba. Sljedeći po brojnosti su rod Ramljaka s 13 obitelji i 100 čeljadi, potom rodovi s 54 člana ito Naletilići u 7, Markići u 8 i Ćavari u 9 domaćinstava. Značajan populacijski udio župi daju i rodovi Ivanković i Vrljić koji 1963. imaju po 5 domaćinstava s 51 članom, te rod Bošnjaka sa 7 domaćinstava i 44 člana. Vrijedan udio imaju i rodovi Marić, Bevanda, Kraljević, Andačić i Lasić koji broje od 13 do 30 članova.
Podatci iz zadnjeg popisa 2012. bilježe neke činjenice koje vrijedi izdvojiti. Udvostručen je broj rodova, odnosno župa Polog dobiva prezimena kojih nije bilo za vrijeme osnutka župe: Brekalo, Buntić, Crnjac, Ćubela, Glavan, Grčić-Filipović, Jašin, Jurić, Krešić, Kvesić, Musa, Milićević, Talić, Sosa, Vranić, Zalar, Zelenika i Zovko-Ivkić. To su uglavnom pojedinačne obitelji s dvoje do šestoro članova. Makar većina starosjedilačkih rodova, odnosno domaćinstava bilježi veći broj domaćinstava i manji broj članova u odnosu na prvi popis, neki su rodovi kao Markić i Naletilić ipak povećali broj svoji članova, a rod Bošnjaka, koji je 1963. imao 44 člana u 7 domaćinstava, pedeset godina kasnije ima 9 domaćinstava sa 16 članova. Rodova Milinkovića i Krešića više nema jer su izumrli, a rod Buntića ima samo jednoga člana. 

  Zaključak

U proteklih 50 godina tj. otkako je osnovana župa Polog, statistički podatci pokazuju da je u Maticu krštenika ubilježeno 609 krštenika, u Maticu umrlih 420 pokojnika, u Maticu vjenčanih 266 vjenčanja i u Maticu krizmanih 726 krizmanika. Ti matični podatci pokazuju da je župa Polog, gledajući ukupan priraštaj vjernika, sve do 1993. imala gotovo dvostruko više rođenih i kršenih nego umrlih i da je to vrijeme obećavalo znatniji demografski napredak župe. On se nije dogodio. Brojni su tomu razlozi, osobito gospodarske, socijalne, obrazovne, ideološke i druge prilike odnosno neprilike koje su snažno utjecale na mentalitet i ponašanje ljudi, osobito na populacijske promjene koje se događaju u cijelom hrvatskome narodu zadnjih tridesetak godina. On se najdrastičnije ogleda u činjenici depopulacije, odnosno u činjenici stalnog opadanja stanovništva, jer se iz godine u godinu rađa manji broj djece u odnosu na umrle, tako da u mnogim našim župama stagnira ili stalno opada broj vjernika. Tako je i u župi Polog. U zadnje se vrijeme prepolovio broj rođenih u odnosu na umrle. Statistika od 1993.-2012. godine zorno pokazuje poraznu činjenicu da je u župi više umrlih nego rođenih, odnosno da je kršteno samo 77 djece, a umrlo 106 župljana. Na to su svakako utjecale i okolnosti Domovinskog rata, osobito poratno vrijeme sa svim političkim, gospodarskim i drugim problemima, što se odrazilo i na brojne mladiće i djevojke u župi, tako da se ne odlučuju za ženidbu i osnivanje kršćanskih brakova. Kod jednog djela mlađih obitelji također se primjećuje čežnja za životom u gradu, pa su neke obitelji nakon Domovinskog rata napustile rodno mjesto i odselile se u obližnje gradove Mostar i Široki Brijeg. Ipak danas, dvadeset godina nakon Domovinskoga rata, osjeća se novi dah života, jer sve više mladih prepoznaje vrijednosti prirodnog okoliša i brojne civilizacijske i tehnološke mogućnosti koje donosi današnje vrijeme te ostaju u župi i zasnivaju svoje obitelji na starim ognjištima. Zbog svega toga, nakon svih populacijskih mijena, rađanja i umiranja, odseljavanja i doseljenja, za Polog se ipak može reći da je naseljavao obližnja mjesta, druge zemlje i kontinente, a nije se raselio. Postoje brojne mlade obitelji koje se okreću životu. U Godini vjere, s novom vjerom i pouzdanjem treba očekivati i bolju budućnost župe Polog i njegovih vjernika.   



[1] Matica krštenih, vjenčanih, umrlih i krizmanih župe Polog od 1963.-2012. godine.

[2] Kronika župe Polog, I., str. 68.
[3] Popis načinjen prigodom blagoslova obitelji 7. siječnja 2012.   

MOSTARSKI GRADAC: NOVI ŽUPNI UPRAVITELJ
KIUM, 16. 03. 2012.
U petak, 16. ožujka poslije podne, mjesni biskup Ratko Perić, zajedno s generalnim vikarom msgr. Srećkom Majić, pohodio je župnika don Jakova Renića u Pologu. Sudjelovao je u župnoj crkvi Male Gospe u pobožnosti Križnoga puta, potom sa župnikom slavio sv. Misu a don Srećko ispovijedao. Nakon što je župnik izrazio biskupu dobrodošlicu, biskup je vjernicima, kojih je bilo oko 130, a među njima neki iz župe Mostarski Gradac, priopćio vijest da je dan prije imenovao župnika don Jakova također župnim upraviteljem susjedne župe Mostarski Gradac, sa svim župničkim kanonskim ovlastima. Zaželio je i novomu župnom upravitelju i svim vjernicima Mostarskoga Graca Božji mir i blagoslov.
                                               ŽUPA MOSTARSKI GRADAC
U osamnaestom stoljeću župa sa sjedištem, ili još bolje s nazivom Mostarski Gradac, imala je granice koje su sezale od rijeke Neretve do rijeke Lištice, od Drežnice do Mostarskoga Blata, te dolinom Neretve od Grabovice do Bune. Župa je djelovala u okviru Bosanskoga Apostolskog vikarijata, koji je osnovan 1735. godine, zatim Hercegovačkoga apostolskog vikarijata od 1846. i u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji od njezine uspostave 1881. Župa danas obuhvaća sela: Gornji Gradac, Grabova Draga, Dobrič, Provo, Donji Gradac i Gostuša.
Šematizam 1867. U Šematizmu Petra Bakule nalazimo ovaj opis župe Mostarskoga Graca pod naslovom Presvetoga Imena Isusova: „Ova župa je vrlo stara. Ima matice od g. 1748. Nakon opustošenja katolicizma u gradu Mostaru župnici misionari, nastanjeni u selu Cimu blizu Mostara, služili su i brdska sela koja su sada pod Gracom. Da svećenici lakše izbjegnu tursko progonstvo i da provide brdskim katolicima, naprave drugu kuću u Podivačju, blizu Goranaca. Napokon g. 1797. o Nikola Ilić napravi na turskom zemljištu Gradac malu, ali solidnu župsku kuću na mjestu gdje je bila stara. Ovoj je napokon pripojena četvrta kuća u Gostuši, gdje bi se svećenici krili, kada bi ih Turci progonili. Tako su nekada bile četiri župske kuće mjesto današnje jedne u Gracu.
Kuća je na južnoj strani gologa brda bila. Težak je pristup u svako selo izuzevši Grabovu Dragu i Polog.
U svakom slučaju Gradac je sve do g. 1849. služio i sadašnju župu Mostar, koliko je mogao. Duljinom župa se je prostirala više od dvanaest sati vrlo teška i opasna puta“.[1]
Prema istom izvoru katolika je po selima bilo ovako:
„Gradac (sjedište)  277
Donji Gradac          220
Knešpolje                180
Dobrič                     126
Provo                        35
Vlasnići                    73
Polog                      247
Grabova Draga      229
Gostuša                    80
Bogodo                   183
Goranci                  549
Vrdi                        255
Drežnica                  24
Željetuš                   53
Podivačje                97
Sirge                        63
Domazeti                45
Đubrani                 151. [U svemu: 347 obitelji, 2.887 katolika].
Duljina ove župe od Đubrana do Gostuše iznosi 10 sati. Širina od Knešpolja do Drežnice je 9¾ sati. U ovoj župi ima katoličkih ograđenih groblja s kapelicama 13 i zapuštenih 5. U tri sela župe: Vlasnići, Polog i Željetuš ima 15 turskih kuća. Jednako u šest sela: Dobrič, Vlasnići, Bogodo, Goranci, Željetuš i Domazeti ima 35 pravoslavnih obitelji.“[2]
Imenik 1892. Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjski izdao je na latinskom jeziku Schematismus ili Imenik svećenstva i župa Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjske za godinu 1892. Tu čitamo kako se na povijesnom području župe Mostarski Gradac tijekom vremena „formiralo pet drugih župa, naime: Mostar [1849.], Goranci [1871.], Drežnica [1871.], ,Blagaj [1891.], Potoci [1892.],. Matične knjige najprije pisane domaćim, zatim latinskim jezikom ima od godine 1748. Nema crkve, čije podizanje nemalo priječi i tjesnoća mjesta. Ima muslimanskih obitelji 10, pravoslavnih 14. U selu Dobrić, na mjestu Žvatić, nalaze se ostatci stare crkve, za koju postoji predaja da je bila posvećena sv. Ani, i to je mjesto u vlasništvu sadašnjega biskupa.
Gradac gornji               378
Graac dolnji                 267
Dobrić                           155
Gostuša                          111
Grabovadraga              246
Medjine                            4
Polog                             310
Provo                              87
Vlasnići                          86
Voštani                              5.“[3] [U svemu: 212 obitelji, 1,648 katolika].
Knešpolje se priključilo Širokomu Brijegu 1872.
Decizija, 1899. Sve od ponovne uspostave biskupske hijerarhije u BiH od 1881. trajali su pregovori o župama koje bi bile povjerene Franjevačkoj provinciji, a koje bi bile na slobodno raspolaganje biskupu. Došlo je do crkvenoga sporazuma između franjevca biskupa mostarsko-duvanjskoga Paškala Buconjića i franjevačkoga hercegovačkog provincijala fra Luke Begića. Sporazum, koji je potvrdio papa Leon XIII. dne 17. srpnja 1899. godine, poznat je kao Decisio solemnis = Svečano rješenje. Prema tom rješenju, među 12 župa u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji koje su tada postojale određeno je da će biti na slobodno raspolaganje biskupovo i: "6. Gradac",[4] tj. Mostarski.
Šematizam 1903. „Papa je razmotrio i 17. srpnja 1899. potvrdio predaju župa i mjesta, te njihovo prepuštanje kao i ustupanje prava patronata nad njima mjesnom Ordinarijatu“, piše fra Martin Mikulić u svome „Šematizmu Mile Misijske Provincije Reda Manje Braće Sv. Oca Franje u Hercegovini za godinu 1903.“,[5] u koju je uključena župa Mostarski Gradac, čitamo ovaj prikaz župe: „Starija od većeg broja ostalih župa. Nekoć su njezine granice i po dužini i po širini bile vrlo otvorene. Njezini župnici ili bolje rečeno lutajući misionari zaustavili su se prije nekih sto pedeset godina na ovoj strmini, nakon što su imali privremeno boravište u raznim mjestima. Nužno bijaše vrludanja ovamo i onamo da bi se izbjegli izenadni progoni mrzitelja. Ispred prastare župne kuće otac Mate Prskalo uz pomoć biskupa, naroda i dobročinitelja 1892. godine sagradio je kapelicu. Sadašnji župnik ove godine objesio na živi brijest zvono.
Površina župe ima četiri sata hoda po dužini, a po širini svuda dva sata hoda.
Doista su teški i strmi usponi za penjanje i silaženje kamo god se uputiš.
U toj župi ima na broju 18 muslimanskih obitelji, 25 pravoslavnih i katoličkih 239“.[6]
Provincijalova molba biskupu, 1923. Provincijal hercegovačkih franjevaca fra Alojzije Bubalo piše molbu biskupu fra Alojziju Mišiću, 14. svibnja 1923. tražeći njegovu potporu kod Svete Stolice za ponovno pravno preuzimanje župa kojih se Provincija odrekla 1899. godine, a koje su oni "nevoljko" morali služiti, jer se "katolički narod gotovo     udvostručio", a "svjetovni se kler nije uopće povećao".[7] Pravno preuzimanje župa znači stvarno oduzimanje župa biskupijskomu kleru.
Provincijalova molba Svetoj Stolici, 1923. Ni tjedan dana kasnije, 20. svibnja, isti Provincijal upućuje molbu Svetoj Stolici da "vrati i u pravo potvrdi" franjevcima župe koje     su oni "dragovoljno prepustili biskupu na slobodno raspolaganje" 1899., među njima, naravno, i Mostarski Gradac.[8]
Biskupova potpora, 1923. A biskup fra Alojzije Mišić bez ikakva sustezanja tu Provincijalovu molbu Svetoj Stolici, 3. lipnja 1923. "kao utemeljenu te sa svake strane zaslužuje preporuku da joj se udovolji" vlastoručno preporučuje oduzimajući biskupijskomu kleru i pravno i stvarno tlo pod nogama u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.[9]
Odgovor Svete Stolice o privremenoj upravi, 1923. Tako se Sveta Kongregacija Koncila požurila da u istom mjesecu, 22. lipnja, izda otpis ili reskript, odnosno povlasticu ili indult, kojim ovlašćuje biskupa Mišića: "pod uvjetom da se nabrojene župe predaju spomenutim ocima ad nutum S. Sedis (privremeno, doslovno: „na mig S. Stolice“)".[10] Čim Sveta Stolica drukčije odredi, tj. čim se poveća biskupijsko svećenstvo, ima se povjeriti biskupijskomu kleru.
Nevaljan Reskript, 1940. Kardinal Giuseppe Bruno, pročelnik Kongregacije Koncila, iznio je 1940. i 1941. godine pravno mišljenje da je odgovor Kongregacije o predaji župa, i pa i privremenoj, od početka bio nevaljan:
- U molbi je napisano ono što nije istinito, a nije napisano ono što je istinito.
- Reskript nije proveden prema kan. 38 Zakonika kanonskoga prava iz 1917. godine.
- Franjevci nisu bili ovlašteni od Svete Kongregacije za redovnike preuzeti spomenute župe.
Stoga reskript ili indult u svakom se slučaju mogao povući jer je izdan „ad nutum S. Sedis“.[11]
Polog. Od Mostarskoga Graca odvojio se Polog s Vlasnićima, u kojem je kanonski osnovana 1963. godine najprije filijala, a 1965. zasebna župa.
Dekret Svete Stolice o povratku na Deciziju, 1965. Kongregacija za širenje vjere, po Papinu odobrenju od 22. ožujka iste godine, dokida otpis Kongregacije Koncila iz 1923. i 26. ožujka 1965. vraća sve na Deciziju iz 1899. godine, jer se biskupijski kler povećao.[12]
Provedbni dekret, 1967. Apostolski delegat Svete Stolice u Beogradu prenio je dekret iz Rima pod nadnevkom 13. studenoga 1967. U njemu se čita: „Sveta kongregacija za širenje vjere, nakon što je sve stvari zrelo promotrila, izglasala je odluku da se - dok se drukčije ne providi - što prije i urednim načinom u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji vrati na slobodno raspolaganje Ordinariju pet župa između onih koje su navedene u Indultu godine Gospodnje 1923., sada opozvanu, a koje su još sada povjerene pastoralnoj brizi članova Reda manje braće Hercegovačke provincije. A te su župe: Crnač, Grljevići, Grude, Mostarski-Gradac i Blizanci-Gradac.“[13]
Dekret "Romanis Pontificibus" o predaji župe, 1975. Nakon više godina mjesnih sporazumijevanja do pregovaranja u Rimu papa Pavao VI. u posebnu je obliku 5. lipnja 1975. odobrio Dekret koji počinje riječima "Romanis Pontificibus" a sutradan, 6. lipnja, izdala ga je Kongregacija za širenje vjere posavjetovavši se s Državnim tajništvom i Kongregacijom za redovnike. U njemu se odlučuje, između ostaloga: „Što se tiče župa Crnač, Grude i Mostarski Gradac, ostaje na snazi i obvezan Dekret izdan 13. studenoga 1967. od Apostolske delegature u Jugoslaviji, po uputama danim od Sv. Kogregacije za širenje vjere. Za potpuno izvršenje toga Dekreta Sveta Stolica dopušta da se provedu modaliteti precizirani u posebnim dokumentima“.[14]
Ustrajna u provedbi. Na tom Dekretu o predaji župe na slobodno raspolaganje biskupu, tj. biskupijskom kleru, Sveta Stolica čvrsto stoji i danas. Na tom Dekretu stoji Generalna uprava OFM, usmeno i napismeno, u Rimu. Na tom Dekretu stoji Biskupski ordinarijat u Mostaru. A to što se taj Dekret nije do sada proveo, odgovorni su oni koji otkazuju posluh i Svetom Ocu i Svetoj Stolici. Crkva će inzistirati na provedbi svojih odluka i upozoravati svećenstvo i vjerničko pučanstvo na istinu, pravdu i ljubav.
Šematizam, 1977. Nakon Dekreta iz 1975. Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije uključuje Mostarski Gradac s ovom predhodom napomenom: „Do 12. svibnja 1968. župa pripada Provinciji. Tada je po nalogu Sv. stolice predana Biskupu na slobodno raspolaganje. Vjernici do danas nisu prihvatili tu promjenu.[…] Od 12. 5. 1968. Gradac je stvarno bez župnika. Imenovanog dijecezanskog svećenika župljani nisu primili. Dugo su bili bez ikoga i bez ičega: potom im se pruža najnužnije: misa, sakramenti i vjeronaučna pouka sa Širokog Brijega“.[15] Sve bez ikakve crkvene jurisdikcije i kanonske misije. Bilo je svima bjelodano, i tada i sada, da nisu bili u pitanju vjernici, koji žele zakonita katoličkog svećenika, bez obzira bio on biskupijskoga staleža ili franjevačkoga reda!
Biskupov znak „dobre volje“, 1980. Posebnom dobrohotnošću novoga dijecezanskog biskupa ordinarija msgr. Pavla Žanića, 1980. godine, dopušteno je nekim franjevcima privremeno upravljanje župom Mostarski Gradac dok se ne provede Dekret. Ta je privremena povlastica potrajala gotovo 20 godina.
Prestanak župničke ovlasti, 1999. Biskup Ratko Perić poslao je župniku fra Tihomiru Kutli u Mostarskom Gracu, a na znanje Provincijalnoj upravi, službeni dopis s ovim sadržajem  
„U skladu s Papinskim dekretom 'Romanis Pontificibus' župa Mostarski Gradac u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji treba prijeći na upravu biskupijskom svećenstvu.
U skladu s Priopćenjem, koje su suizvršitelji papinskoga Dekreta, o. Giacomo Bini, generalni ministar Reda male braće, i nižepotpisani ordinarij mostarsko-duvanjski, potpisali u Rimu 16. studenoga 1998. godine, ta se primopredaja treba učiniti 21. veljače 1999.  
Vi ste o tome obaviješteni od svojih redovničkih poglavara.
Kao mjesni dijecezanski ordinarij ovim Vam dopisom priopćujem da od dana 22. veljače ove godine prestaju Vaše župničke ovlasti u Mostarskom Gracu.
Zbog nepredviđenih vanjskih zapreka vjernici župe Mostarski Gradac u svojim će se duhovnim i vjerskim potrebama obraćati na župne urede:
Jare:  tel. 036 715 170; Polog: tel. 036 487 082
Čim se prilike normaliziraju, bit će imenovan redoviti župnik u župi Mostarski Gradac.
Dužni ste matične knjige i pečate Župnog ureda dostaviti na Provincijalat hercegovačkih franjevaca kao conditio sine qua non za dobivanje bilo koje pastoralne službe na području ove biskupije.
Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, svim dosadašnjim župnicima i Vama osobno iskreno zahvaljujem na svemu pastoralnom djelovanju u župi Mostarski Gradac za dobro duša.
Zazivam poseban Božji blagoslov na Vas i pozdravljam Vas sa svim poštovanjem.[16]
Konačna formalna primopredaja župe, 2005. „Generalni ministar Reda manje braće sa svojim Definitorijem, zajedno s Provincijalom i Provincijalnim definitorijem Provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini, potaknuti živom željom da se daju na put zajedništva u Crkvi u Hercegovini, u odnosu na Dekret Romanis Pontificibus, od 6. lipnja 1975., na traženje Zbora za evangelizaciju naroda, izjavljuje ovo što slijedi:
1 - Svoju čvrstu volju i obvezu da hode u crkvenom zajedništvu prema normama opće Crkve i partikularne Crkve u Hercegovini, poštujući sve zajedničke izjave vezane uz provedbu Dekreta Romanis Pontificibus i poštujući različnost karizama.
2 - Da je svih sedam župa (Čapljina, Blagaj, Crnač, Grude, Jablanica, Mostarski Gradac, Nevesinje, Ploče-Tepčići), naznačenih u Dekretu Romanis Pontificibus, od 6. lipnja 1975., stavljeno na raspolaganje dijecezanskomu Biskupu.
3 - Da nekretnine župa naznačenih u Dekretu, upisane u državne registre kao vlasništvo pod bilo kojim naslovom koji pripada Provinciji Uznesenja B.D.M. u Hercegovini, jesu vlasništvo dotičnih postojećih župa. Pravni prijenos vlasništva dovršit će se što je moguće brže.
[…]
5 - Da fratri, otpušteni i suspendirani a divinis, nisu više članovi Reda Manje braće. Ni Red ni Provincija Manje braće Uznesenja B. D. M. u Hercegovini nisu odgovorni za njihove čine kojima raskidaju zajedništvo s Crkvom i s Redom. Stoga ne odobravamo i javno se razdružujemo od njihove nezakonite dušobrižničke djelatnosti.“[17]
Biskup je tu Izjavu Franjevačkoga reda primio na znanje.[18]
Pučanstvo župe. Prema katoličkim popisima, matičnim knjigama, šematizmima u župi Mostarski Gradac u razmaku od 270 posljednjih godina prirast ili odljev katoličkoga pučanstva ovako se kretao:
Godina 1743. – obitelji 26, vjernika       279
Godina 1768. – obitelji 44, vjernika       415
Godine 1867. – obitelji 113, vjernika     939
Godine 1902. - obitelji 239, vjernika   2.057
Godine 1932. - obitelji 352,, katolika  2.790
Godine 1940. – obitelji 376, katolika  3.162
Godine 1975. – obitelji 371, vjernika  2.013.
Godine 2011. – oko 1.300 vjernika
Župnici. Prema spomenutom Šematizmu poznati su ovi župnici od 1824. godine:
Fra Stjepan Karlović                 1824.-1825.
Fra Augustin Jurišić                  1825.-1830.
Fra Augustin Nikolić                 1830.-1833.
Fra Mijo Rozić                            1833.-1834.
Fra Ilija Vidošević                     1834-38.; 1844.
Fra Ivan Radman                      1838.-1841.
Fra Anđeo Kraljević                 1841-42. 1844-45.
Fra Martin Nikolić                    1842.-1845.
Fra Filip Ćorić                           1845.-1846.
Fra Paško Kvesić                      1846.-1853.
Fra Nikola Kordić                    1853.-1865.
Fra Jozo Cigić                           1865.-1866.
Fra Luka Begić                         1866.-1867.
Fra Šimo Martinović               1867.-1870.
Fra Toma Jurić                         1870.-1872.
Fra Ilija Zelenika                      1872.-1890.
Fra Mate Prskalo                      1890.-1900.
Fra Stjepan Naletilić                1900.
Fra David Nevistić                   1900.-1901.
Fra Pijo Knezović                     1901.-1908.
Fra Stjepan Romić                   1908.-1910.
Fra Lazar Čolak                        1910.-1914.
Fra Alfonzo Ćurić                     1914.-1917.
Fra Grgo Vasilj                          1917.-1923.
Fra Zlatko Sivrić                       1923.-1947.
Fra Damjan Rozić                     1947.-1956.
Fra Lovro Babić                         1956.-1964.
Fra Marijofil Perić                    1964.-1968.[19]
Dijecezanski svećenik. Godine 1968. imenovan je dijecezanski svećenik, koji nije mogao ući u kanonski posjed župe:
Don Marko Lukač                     1968.-
 Zakoniti župnici:
Fra Blago Karačić                     1981.-1982.
Fra Vinko Mikulić                    1982.-1991.
Fra Tihomir Kutle                    1991.-1999.
Don Ivan Vukšić                       2000.-2002.
Don Jozo Čirko                         2002.-2006.
Don Srećko Majić                     2006.-2012.
Don Jakov Renić                      2012.-
Od 2000. godine neki bivši franjevci, zbog ustrajna neposluha odlukama i svojih poglavara i Svete Stolice otpušteni iz Franjevačkoga reda i suspendirani od svećeničke službe, zalaze u župu i nezakonito obavljaju crkvene obrede.
Dio župljana obraća se susjednom župniku u Pologu radi svojih vjerskih potreba.
Duhovna zvanja. Riječ je o svećeničkim i redovničkim zvanjima onih koji su ustrajali do smrti ili su još uvijek u životu. Izvori su razni šematizmi.
S područja povijesne župe Mostarski Gradac potječu svećenici:
Fra Jakov Bošnjaković (+1810),
Fra Filip Bošnjaković (+1818.),
Fra Paškal Bojčić (+1850),
Fra Marijan Krešić (+1852.),
Fra Ilija Vidošević (1867.),
Fra Marko Bošnjak/ović (+1871.),
Fra Ilija Zelenika (1893.),
Fra Celestin Marić (+1933.),
Fra Zlatko Ćorić (+1972.),
Fra Bogdan Ćubela (+1979.),
Fra Grga Martić (+2003.),
Fra Alojzije Bošnjak,
Bernard Marić, koji je 2003. otpušten iz Franjevačkoga reda i otpuštanje potvrđeno od Vrhovnoga suda Svete Stolice 2007., susendiran od svećeničke službe
Redovnice, franjevke Mostarske provincije:
s. Zora Martić (+1970),
s. Berislava Marić (+2001.)
s. Vjenceslava Bošnjak (+2011.)
s. Ružica Martić (+2012.)
s. Irena Bošnjak,
s. Mirna Ćavar,
S. Blagica Ćavar.
Crkveni objekti. Župna crkva u Gornjem Gracu sagrađena je 1895. Nad ulaznim vratima stoji natpis: Nastojanjem o. fra Mate Prskala ova crkva se načini na poštenje Presv. Im. Isusova 1895. Godine 1927. podignut je zvonik. Crkva je popravljena 1972. godine.
Filijalna crkva svetoga Josipa u Dobriču (Žvatiću), uz koju ima i stan, pokrivena je 1974., a dovršena 1981. U taj dio oko crkve preselio je velik dio življa iz okolnih mjesta i brda.
U Grabovoj Dragi podignuta je kapelica 1975.
U Donjem Gracu postoji crkva sv. Stjepana prvomučenika.
Crkvica na Vlaki podignuta je 1991.
Na svakom groblju ima kapelica.
Za vjeronaučnu pouku župa ima tri dvorane.
Naselja i groblja u župi Mostarski Gradac:
  - U okviru današnje župe Mostarski Gradac nalazi se šest (6) naselja:
 1. Gornji Gradac (župna crkva, staro i novo groblje s gropskim kapelicama,
     Gospino vrilo, poznatije kao Orovnik.
 2. Donji Gradac (groblje Mušaluk i kapela, spomenik žrtvama Drugog  
     Svjetskog rata u Dubravi, crkva na Vlaki/Kopilaši).
3. Gostuša (groblje i kapelica, misište Mosor s kapelicom i spomenikom.
4. Grabova Draga (Marića groblje i crkvica, Bošnjačko groblje i kapelica,    
    Kipić/Polja s kapelicom posvećena Gospi,  te zavjetna kapela sv. Anti
    Na raskrižju prema Bilima i misište Bile).
5. Provo (groblje Jelkinovac i kapela) 
6. Dobrič (crkva sv. Josipa, zavjetna kapelica sv. Anti, groblje Divojka)
* 7. Novo naselje (Arine ili Mačkovina) uz Polog (kapelica u izgradnji i zvonik
       sa zvonom). Ovo naselje Arine s grobljem nije crkveno-pravno riješeno   
       kojoj župi pripada jer je nastajalo nakon osnutka župe Polog 1963. god.
Monografija. Karlo Rotim objavio je monografiju pod naslovom „Župa Mostarski Gradac“ u povodu 200. obljetnice postojanja, Široki Brijeg, 1995. Sastoji se iz četiri dijela:
Društvene i državne promjene (str. 21-56)
Kršćanstvo i crkveno ustrojstvo (str. 57-84)
Kretanje pučanstva (str. 85-170)
Obilježja župe (171-269).


[1] P. Bakula, Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Split, 1867.: latinski izvornik, str. 78; hrvatski prijevod: Hercegovina prije sto godina ili Šematizam fra Petra Bakule,Mostar, 1970., str. 75-76.
[2] Isti, latinski izvornik, str. 81-82; hrvatski prijevod, str. 78.
[3] Schematismus Dioecesium Mandetriensis et Dumnensis itemque Marcano-Tribuniensis pro anno 1892., str. 28-29.
[4] M. Perić, Hercegovačka afera, 2002., str. 342. [Latinski izvornik: Franjevački glasnik, Mostar, 19/1899., str. 300].
[5] M. Mikulić, Schematismus almae missionariae Provinciae Ordinis Minorum S.PO: Francisci in Hercegovina ad annum Christi MCMIII., Mostar, 1903.: latinski izvornik, str. 16; hrvatski prijevod Hercegovina 1903. Šematizam Franjevačke provincije, Mostar, 2003., str. 27.
[6] M. Mikulić, latinski izvornik, str. 40; hrvatski prijevod: Mostar, 2003., str. 84.
[7] Hercegovačka afera, str. 97.
[8] Hercegovačka afera: prikaz provincijalove molbe Svetoj Stolici, str. 97-98; hrvatski prijevod molbe, str. 347-349; napomene autora knjige uz molbu, str. 350-352.
[9] Hercegovačka afera: prikaz biskupove preporuke, str. 98-100; hrvatski prijevod biskupove preporuke, str. 353.
[10] Hercegovačka afera: prikaz reskripta, str. 100-102; latinski izvornik i hrvatski prijevod reskripta Svete Stolice, str. 354-355.
[11] Hercegovačka afera, str. 108-110.
[12] Hercegovačka afera: Opoziv reskripta ili indulta, hrvatski i latinski tekst, str. 366-367.
[13] Hercegovačka afera: hrvatski prijevod cijeloga dekreta, str. 368.
[14] Hercegovačka afera: hrvatski prijevod, str. 538-539.
[15] Šematizam Franjevačke provincije Uznesenja Bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., str. 111 i 113.
[16] Dopis, prot. 225/1999., od 20. veljače 1999.
[17] „Put zajedništva u Crkvi u Hercegovini“, Rim, 1. ožujka 2005. objavljeno u: Vrhbosna, 2/2005., str. 174.
[18] Vrhbosna, 2/2005., str. 175.
[19] Šematizam, 1977., str. 113.


Koncert duhovnih pjesama 
Velikog zbora "Anđeoski zvuci" 
Polog (25. 11. 2012.)
Članovi mješovitog župnoga zbora "Anđeoski zvuci" iz Pologa, na blagdan Krista Kralja, 25. studenoga, održali su koncert duhovne glazbe "Bože, Tebi pjevam" u župnoj crkvi u Pologu. Pod ravnanjem Lucije Zovko zbor je izveo 15 skladbi, duhovnih šansona u čast Krista Kralja. Bilo je lijepo slušati njihovo skladno pjevanje. Dugotrajnim pljeskom, oduševljena publika dala je veliku podršku i poticaj zboru da nastavi i dalje pjesmom slaviti Boga.







.....................................................................................................

Svečanost Dana kruha u Pologu



Utorak, 16 listopada 2012.
Prigodnom izložbom i priredbom jučer su u prostorijama škole u Pologu svečano obilježeni Dani kruha- dani zahvalnosti za plodove zemlje. Inače, Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje obilježavaju se svake godine tijekom listopada u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima širom zemlje. Svečanostima Dana kruha, uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod ili kao pojedinci bili podareni. Radost zahvalnosti za plodove zemlje prenijela se i u domove naših učenika gdje su nastala prava mala pekarska umjetnička djela - kruh, kolači te različita peciva koja su mame poučile pripremati svoju dječicu te ih ponosno donijeti na zajednički školski svečani stol.
                                                                                    Autor: Treća Mo

                                                               
Proslava sv. Mihovila u Gornjem Pologu, 30. rujna 2012.                                         
U nedjelju je 30. rujna proslavljen je dan sv. Mihovila u Gornjem Pologu. Ostala je tradicija da se i danas narod rado sjeća slavljenja toga blagdana, iako su iselili s tih prostora. U starom groblju slavljena je  sv. misa ispred trošne kapelice. Bio je lijep i sunčan dan, te okupilo blizu 200 osoba. Iza sv. mise većina naroda je otišla svojim starim kućama. Blagovali su i veselo se družili ispred starih i napuštenih kuća ili na obližnjim ledinama u hladovini. Mnogi su ostali i do smiraja dana u razgovoru o starim vremenima i načinu života nekada u G. Pologu "doma", kako to i danas u razgovoru mnogi znaju reći.








Dan ministranata i malih čitača, 23. rujna 2012.
Ministranti i mali čitači župe Polog svečano su proslavili u nedjelju 23. rujna 2012. svoj dan. Na pučkoj misi u 11 sati bilo je obučeno 26 ministranata koji su u svečanoj povorci kroz crkvu došli do oltara. Na njihovim licima osjećala se radost i ozbiljnost što i oni pridonose dostojnstvu i ljepoti sv. mise. Iza mise svi mali poslužitelji oltara imali su prigodu malo se osvježiti u župnoj dvorani, što su oni rado prihvatili.











---------------------------------------------------------------------------------------
Proslava Male Gospe u Pologu 2012.
U našoj župi svečano je u subotu, 8. rujna 2012. proslavljena Mala Gospa koja je patron  župe Polog već 49 godina. Za ovu našu svečanost pripremili smo se devetnicom  i neposrednom pripravom s trodnevnicom u župi. Kroz tri dana: srijeda, četvrtak i petak predvodili su sv. misu i propovijedali: fra Robert Kiš, župnik Ljutog Doca, don Ljubo Planinić, župnik Kruševa, a na Uočnicu Male Gospe don Marko Šutalo, župnik Aladinića. U petak bila je prigoda za sv. ispovijed. Ispovijedalo je više svećenika. Svaku večer kroz devetnicu bila je pobožnost Gospi: krunica, litanije i poslije sv. misa. Na sam dan Male Gospe sv. misu je predvodio i propovijedao don Mladen Šutalo, župnik sv. Ivana u Mostaru.
U večernjim satima odigran je završni malonogometni turnir i nastup KUD iz Pologa. Program se odvijao na školskom nogometnom igralištu. Nazočio je lijep broj posjetitelja koji su stvorili ugodno raspoloženje tog Gospina dana u Pologu.

                                                     Uočnica Male Gospe 
                           u Pologu, (7. rujna 2012.)
                     



Sv. misu
predvodi
don Marko
 Šutalo,
župnik 
Aladinića


Mala Gospa
(8. rujna 2012.)
Sv. misu
 predvodi
don Mladen 
Šutalo,
župnik 
sv. Ivana
Mostar

















.....................................................




Radna akcija
kroz selo
uoči 
Male Gospe




....................................................................................................................................
Prva Pričest u Pologu, 
13. svibnja 2012.


Ivanka Naletilić, Marta Naletilić, Blaž Naletilić,Vid Andačić, Grgo Ivanković, Luka Ramljak i Ante Škegro


....................................................................
POLOŽANI: DRŽITE SE DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI!
KIUM, 2012-05-05
     Polog je župa i mjesto na pola 20-kilometarskog puta između Mostara i Širokoga Brijega, tj. na 11. kilometru. Pripada općini Mostar, a širokobriješkom dekanatu. Župa djeluje od 1963. godine. A 2013. slavi 50 godina postojanja. Župa Polog danas broji oko 850 vjernika. U ovih gotovo 50 godina najviše je bilo krštenja 1964. godine  – 36, vjenčanja 1973. – 12, a umrlih 2010. – 16. Već četiri godine pološkom župom upravlja župnik don Jakov Renić, a od ožujka ove godine on kao župni upravitelj vodi i susjednu župu Mostarski Gradac.
     Biskup je Ratko posljednji put bio na krizmi u Pologu 2006., a godine 2008. i 2010. slao je kao krizmatelje generalne vikare, don Srećka Majića i don Tomo Vukšića. Zato je ove godine bila i kanonska vizitacija. Krizmanika 25. Svečanost je počela recitacijom dvoje krizmanika. Potom je župnik don Jakov pozdravio biskupa, prijašnjega župnika don Jozu Ančića, dvojicu svećenika Zovka iz Pologa, don Ivana i don Radoslava, don Krešimira Pandžića iz susjednih Jara i biskupova pratitelja don Ivana. Za biblijska čitanja bili su zaduženi krizmanici.
     Biskup je govorio o senzacionalnom događaju Duha Svetoga koji se pedeseti dan nakon Isusova Uskrsnuća – zato Pedesetnica - ukazao u tihom lahoru i u obliku ognjenih jezika. Kada je Petar, ispunjen Duhom Svetim stao govoriti svojim materinjim aramejskim jezikom, moglo ga je razumjeti na svojim jezicima tri tisuće ljudi iz 15 različitih naroda koji su se našli na Jeruzalemskom trgu. Eto što Duh proizvodi u ljudskoj duši. Nakon Petrove biblijski intonirane i nadahnute propovijedi ljudi su samo apostole pitali: “Što nam je činiti, braćo?“ Petar je svima odgovarao: „Obratite se!“ (Dj 2,37-38).
     Tko je do sada Boga psovao, neka prestane sa svakom psovkom!
     Tko je roditelje prezirao, neka ih od sada poštuje i časti!
     Tko je drugoga mrzio, neka ga više ne mrzi, nego poštuje i ljubi!
     Tko je bludničio, neka od sada prestane s tim tjelesnim grijesima!
     Tko je krao, neka više ne krade! Ni namalo, ni naveliko!
     Tko je lagao, neka više ne laže i ne vara. Nikoga.
     Eto to je obraćenje. Cjelovito opsluživanje svih Deset Božjih zapovijedi. To je poruka i vama, krizmanicima,  na koje će danas sići sila Duha Svetoga, svih sedam darova, od mudrosti do straha Božjega, s kojima ćete kroz život surađivati i u sebi ih uravnoteženo razvijati. Danas su vaša imena upisana u ove Duhove jezike. Nemojte dopustiti da vam ta ista imena sutra okite crne kronike u novinama. Svi vam želimo pomoći na vašem pravom putu, ali najviše je do vas hoćete li ići pravim ili krivim putem!
     Krizmanike je pričestio don Jozo, koji ih je uglavnom sve prije 15-16 godina i krstio. Na kraju je župnik zahvalio svima koji su pridonijeli da ova svečanost sv. krizme protekne u što boljem redu, miru, pjesmi i molitvi. Biskup je posebno istaknuo župni zbor koji svojom glazbom i pjesmom uvježbano i skladno prati sv. Misu po propisu!
     Foto-uspomena ispred oltara s krizmanicima i s njihovim kumovima.
     Župnik je počastio kolege svećenike u dvorani uz crkvu.
     Iako je bila subota radni dan, crkva je bila puna vjernika.
......................................................................................................................
Snijeg u Pologu (03.02.2012.)

                                  
Susret ministranata i čitača, 25.09.2011.




 Uočnica Male Gospe (07.09.2011.)



Klapa pjevača iz Mostara



                                     
Klape pjevača iz župe Dračevo




Rođenje B.D.Marije (08.09.2011.)

Misno slavlje predvodi don Marko Kutleša

                                                                                                    









Položani na Stipića livadi i  Risovcu(28.07. 2011.)


Klikni za sliku u punoj veličini

                                          

  Čitači i ministranti na Mostarskom Blatu -  (18. lipnja 2011.)

................................................................................................................................
27. srpnja 2011.

Staro "Novakovo groblje" - Donji Vlasnići (križevi na grobovima)



Prvopričesnici u Pologu (08. svibnja 2011.)



Nema komentara:

Objavi komentar